Prošlo je već više od godine dana od kad su svijetom krenule glasine o novoj neobičnoj gripi, odnosno novom virusu s ozbiljnim posljedicama. Koronavirus je paralizirao cijeli svijet, pa tako i naš maleni domski svijet. Svijet zajedničkog življenja, zajedničkog učenja, treniranja, slobodnih aktivnosti, jednostavno rečeno svijet socijalnog zbližavanja i odgoja u svim učeničkim domovima je stao. Novo (ne)normalno postala je izolacija. Oni najskeptičniji projicirali su crni scenarij online nastave nakon dva do tri tjedna od početka školske godine. Pitali su se kako se izolirati, kako natjerati djecu da poštuju nova pravila o distanciranju, nošenju zaštitnih maski, o zabrani izlazaka, svakodnevnom mjerenju temperature tijela i slično…. Ali, moramo priznati kako su nam djeca opet pokazala i dokazala kako su MALI ali ipak VELIKI…

Zahvaljujemo svoj djeci i roditeljima, razrednicima i ravnateljima, kolegama i epidemiolozima koji su nam svojom odgovornošću, ažurnom komunikacijom, razumijevanjem i aktivnim sudjelovanjem u svakodnevnim aktivnostima pomogli da ovaj prvi kvartal tekuće školske godine protekne u kontinuiranom kakvom-takvom radu. Svjesni smo da je svima teško, da su dom i škola umjesto mjesta  susreta i prostora u kojem rastemo, družimo se i istražujemo vlastite potencijale kroz raznorazne socijalne aktivnosti postala mjesta na kojima se moramo fizički udaljavati jedni od drugih i na kojima moramo skrivati svoj osmijeh iza zaštitne maske. Iako nismo mogli provoditi, kao i svih prijašnjih školskih godina raznorazne aktivnosti, trudili smo se u skladu s epidemiološkim mjerama unijeti malo radosti i bliskosti u prostorije u kojima obitava oko 600 učenika i studenata. U tu brojku ubrajamo i Učenički dom Ante Brune Bušića koji smo privremeno udomili zbog potresa i oštećenja njihove zgrade.

Što se tiče specifičnih aktivnosti, humanitarnom utrkom „Sve za nju“ smo u listopadu obilježili mjesec podizanja svijesti i borbe protiv raka. Vodeći računa o zdravoj prehrani, planiranju obroka i mjerenju šećera u krvi također smo bili i dio kampanje podizanja svijesti o šećernoj bolesti. Dekorirali smo paviljone u jesensko i božićno ruho i obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, te obnovili fundus naše domske knjižnice. Izostale su tradicionalne priredbe, izleti i sportska natjecanja, no trudili smo se bliskost održati unutar odgojnih skupina i putem društvenih medija i aplikacija poticati autentičnost i personalizirano obrazovanje uz zimske radosti koje nam je donio prosinac. Također, tradicionalno smo, s obzirom da su ove godine to i posebno zaslužili, darivali djecu za blagdan SV. Nikole. S obzirom da ga poznajemo i kao zaštitnika djece, djevojaka, siromaha i studenata uz putnike, trgovce i mnoge druge, i priliči da na taj način zahvalimo našoj djeci što se ponašaju odgovorno i zrelo.

Prvo školsko polugodište zaokružili smo domaćinstvom multimedijalnog dijela izložbe koji se odnosi na učeničke radove iz regije Zagreba, a tiču se filmskog stvaralaštva, fotografije, slikarstva, crteža, instalacije, skulpture, keramike, industrijskog i modnog dizajna i, na koncu, rukotvorina. Čestitamo svoj domskoj djeci koja su sudjelovala u ovom dijelu Domijade. Također, unaprijed zahvaljujemo svima koji su uključeni u naš odgojno-obrazovni rad i na budućoj podršci i suradnji u održavanju sigurnih uvjeta domskog života. Veselimo se i iščekujemo dane u bliskoj budućnosti kad će se sve vratiti na staro, a do tada – ostanite nam zdravi i pozitivni duhom…   

Autor: Matea Ćukušić, prof.